Njegova smrt mi je slomila srce. Smrvila ga. Izvukla iz mene ono što nisam ni znala da postoji. I više nisam ista. Trebam kraj, kraj kakav zaslužujemo a ne onakav kakav je bio. Trebam oprosti i oprostiti. Ovo nije disanje, ovo je gušenje sa svakim udahom…

Nastavi čitanje →

Jana

Maja ulazi u krcati klub prepun srednjoškolaca. Ah, da, noćas je matura. Probija se kroz gužvu , tražeći poznato lice koje je očekuje. Tri sata iza ponoći su davno prošla. Gleda pijane maturantice, kako skaču, vješaju se okolo i misle da je svijet njihov. Da, i sama je prije 7 godina bila na njihovom mjestu….

Nastavi čitanje →

Ona

Čim je počeo obred, kiša je počela padati.’ Pepeo pepelu, prah prahu, tijelo zemlji’ prolazi joj mislima dok ga gleda spuštene glave. Stoji nedaleko od njega , odjevena u crno i promatra njegovo hladno lice. Njegov daleki , odsutni pogled. Uskoro se pogreb završava i okupljeni prilaze da izraze obitelji saučešće. Kiša se sve više…

Nastavi čitanje →

‘Kraj ti je takav kad ga srcem počinješ …’

Rastali su se na najgori mogući način. Izvukli su jedno iz drugoga ono najgore. Kad kažem najgore, doista mislim najgore. Počelo je davno prije, svojim ponašanjem izazivao je kod nje nezamislive reakcije. Na tren ga je pokušavala zadržati, na tren što više odbiti od sebe. Od dobre djevojke napravio je groznu, nepodnošljivu, lošu djevojku. A…

Nastavi čitanje →

Svaki put…

1423 dana a možda i malo više. Odbrojava spavanja danima. Počela je polako piti nakon granice. Ipak ne može trijezna doći, a ovako će možda samo ispasti iz busa. Ispasti iz busa? Počela se smijati kad je zamislila scenu kako doslovice ispada iz busa. ‘Dokle si? Sad kad kaže da se šalila da je ustala…

Nastavi čitanje →

Nije lijepo

‘Zašto ga ne ostaviš?’ ‘Pa… kupuje mi stvari… i dobro je biti viđen sa njim…’ ‘Hah… da… on je ipak NETKO.’ ‘Ako bude sreće možda se udam za njega’ ‘Ma da? Dotle bi išla?’ ‘Pa što fali? Ne bih morala ništa raditi po cio dan, imala bih kuću gdje god hoću, auto kakav hoću, rodila…

Nastavi čitanje →